Dosla je i ta tema na red. Svi mi osjecamo ljubav prema obitelji, prijateljima itd. Ljubav je ono sto pokrece cjeli ovaj svjet, ono sto nam daje snagu da krenemo dalje, ono zbog cega patimo, ono cemu svi tezimo! Cak i one osobe koje same zive imaju svoje neke ljubimce, uglavnom traze nekoga tko ce ih voljeti i koga ce oni voljeti!
Ali ja bih skrenuo paznju na onu ljubav koju osjecaju momak i djevojka. Ja nisam siguran da znam sto je to tocno. Mislim da nikad nisam ustvari nekoga volio kao curu. Jednom sam se pocinjao zaljubljivati u jednu curu, ali se ona odselila i sad mi je jaaako krivo zbog toga. Nikad poslje toga nisam osjetio nesto tako jako, ni priblizno. Problem je u tome sto se ta osoba ponovno doselila, al ja vise nista ne osjecam prema njoj, cak sam je vidio kako se ljubi s momkom, ali nista nisam osjetio.
Zato mislim da to nije ni bila ona prava ljubav. Mislim da jeste, onda bih barem nest osjetio. Bar ja tako mislim, neznam da li grijesim??
Ali moram priznat da mi je krivo, jer svi pricaju o toj ljubavi, neki je osjecaju, samo ja ostajem izuzetak, u cemu je problem. Mozda i znam odgovor, a mozda i ne. Upravo ovih dana pokusavam shvatiti da li je ovo sto osjecam prema jednoj osobi ljubav ili jednostvano samo zelja da budemo bolji prijatelji. Nadam se da nije ljubav jer bi onda to bio veeeliki problem, jer ne postoji nacin da budemo zajedno.
Neznam sto reci nego da sam jaaako zbunjen. Ponekad pomislim da trebam jednostavno cekati i da ce vrijeme uciniti svoje, al cekam vec dugo i nista se ne desava. Nadam se da ce stvari krenuti na bolje!
Toliko od mene, napisite svoje misljenje u komentarima i ostavite mi neki savjet!! :D

Došao je petak! Jedan od mojih najdrazih dana u tjednu. Odkad smo se zadnji put čuli nije se dogodilo ništa posebno. Shvatio sam da nemam dovoljno samopouzdanja. Podcjenio sam sebe i svoje sposobnosti. To je jedna od stvari koje sam odlučio promjeniti! Također moram malo sjesti i razmisliti o jos nekim stvarima i donjeti jos neke odluke. Smatram da je kod čovjeka jako vazno da ima svoju osobnost, odnosno da ima svoje JA. To je nešto što i ja sam moram izgraditi. I mora biti jaako čvrsto. Želim da imam svoje mišljenje o svemu i da se ne bojim reći ga glasno.
Druga stvar koju kod sebe ne volim je to što se previše zabrinjavam oko toga što drugi ljudi misle o meni. To je nešto sto mi najviše smeta. Al i to je jedna od novih odluka. Nadam se da ću ove odluke stvarno uvesti u svoj životi smatram da će mi onda život bit puno ljepši. :D

Moji su se definitivno srusili!
Rječ je naime o tome da sam odlucio da necu dopustat novim ljudima da mi prirastu srcu i da cu svima sve rec u lice ono sto mislim! To sam uradio zbog toga što je odlazak ljudi koje voliš bolan, a što ih manje voliš lakše to preboliš! Al to je bila veelika pogreška i nemojte to nikada pokušavati! Dosta novih ljudi je ušlo u moje srce i jako mi je drago što jesu. Jer vidim koliko mi puuno znači kad mi je teško pa se sjetim da njih imam, a što ih imam više, lakše mi je! :D
Što se tiče govorenja svega u facu, ni to nije bas dobro! Mislim lijepo je da nekome iskreno kažeš ono sto misliš, ali to je ponekad za tu osobu bolno. Trebamo paziti da ne povrjedimo druge ljude, odnosno da ne povrjedimo njihove osjećaje!

Evo mene i mog novog bloga! S ovim stvarno mislim ozbiljno. Pisat cu o svom životu i nekim zanimljivim životnim temama. Hope you'll read my blog, and live lots of comments! xoxo Ja